TEATAR LERO O GRADU I MILIŠIĆU

Elementi predstave Mjesečina za Lady Macbeth Studentskog teatra Lero koja će svoju praizvedbu imati 28. srpnja na 63. dubrovačkim ljetnim igrama u Lero teatru u Lazaretima. Bit će odigrano pet izvedbi tijekom srpnja i kolovoza na Igrama a krajem rujna uslijedit će i dubrovačka premijera unekoliko drugačije i dovoljno ista. Evo elemenata ili sastavnica predstave: Pjesma naslovna Mjesečina za Lady Macbeth (Milan Milišić: Unutrašnje stvari, str. 40) / Pjesme iz Milišićevih zbirki pjesama za djecu Nastrana vrana i Mufica, odlomci iz knjiga proze Unutrašnje stvari i  Dubrovačka zrcala te romana Oficirova kći i Iz dnevnika N.B iz zbirke Mačka na smeću / Tonski zapisi iz emisije Poezija naglas-nove pjesme Milana Milišića (urednik Danijel Dragojević, Radio Zagreb, 4.3.1976.). / Rečenice iz referata Milana Milišića sa Oktobarskih susreta pisaca (Beograd, 1988.). / Završni prizor Dubravke Ivana Gundulića (režija: dr. Branko Gavella i Kosta Spaić, Dubrovačke ljetne igre 1961.) / Identifikacijski signal HR Radio Dubrovnika (J.Gotovac-Đ.Jusić) 1991. / Fragmenti dokumentarne radiodrame Svedok („govori Jelena Trpković, slikarica koja je preživjela pakao Dubrovnika i prisustvovala smrti supruga pjesnika Milana Milišića poginulog od granate u rodnoj kući 5.10.1991.“, autor: Goran Cvetković, Drugi program Radio Beograda, 1991.). / Otrgnuti citatiti iz Macbetha Williama Shakespearea. / Sorkočević, vjetar, mjesečina, miris voska, prva i posljednja stranica Lista omladine Dubrovnika Laus (br.63, 1982.), bršnjan, knjige crnih naslovnica, golubovi, cvijeće iz „ulice koja će se svati mojim imenom“ (M.M.), uzdah zbora Vila iz Dubrave, svijeće, ura i vlažna tama u čaši noći na kamenom „tacunu“ Grada. Lijepo kameno NE po kojem se izlijeva lava šiloka...(M.Milišić)....

MJESEČINA ZA LADY MACBETH

Mjesečina za Lady Macbeth novo je Lerovo posezanje za pjesničkom i drugom književnom ostavštinom Milana Milišića. U Noći kazališta 2011. u Mojašovoj režiji odigran je premijerno Ljubičasti Stradun. Tako su Lerovci dali svoj prinos obilježavanju 70. godišnjice rođenja i 20. godišnjice smrti dubrovačkog pjesnika Milana Milišića, prve civilne žrtve srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik. Poginuo je od neprijateljske granate na pragu svoje kuće u Župskoj ulici  5. listopada 1991. Ljubičasti Stradun bila je Lerova posveta svom predanom, redovitom gledatelju, pratitelju, „pričuvnom dramaturgu“, kritičaru i prijatelju Milanu Milišiću. Mjesečina za Lady Macbeth sabire otrgnute fragmente Milišićeve proze, tonske zapise i svjedočenja; sačuvane fonoarhivske fragmente predstava, sječanja i prizore Grada kojeg je Pjesnik opjevao, koji je Lera iznjedrio a kojemu Lerovci posvečuju svoju novu praizvedbu. Mjesečina za Lady Macbeth nova je Lerova teatarska avantura prepoznavanja, detektiranja i uprizorenja kadrova slika, krhotina memorije i uzdaha podneblja, baštinskog zavičajnog teatarskog zova, snovoplova i zbilje  Dubrovnika u nizu započetim Držićem, nastavljenim Vojnovićem i njegovom sestrom Gjenom, Gučetićem, Kazalijem, Kaznačićem, Pucićem i Vodopićem te Šehovićem, Paljetkom i , najposlije, Milišićem.

Premijera na 63. dubrovačkim ljetnim igrama 28. srpnja u 21 sat i 30 minuta u Lero teatru u Lazaretima.

70 GODIŠTA RADIO DUBROVNIKA I TRI LAVA

Predstavljanjem monografije u Kazalištu Marina Držića Radio Dubrovnik obilježio je svoj 70. rođendan. U albumu od fotografija, podsjećanja i sjećanja ova iz osobnog uspomenara nije objavljena. Na fotografiji su "tri lava" iz tamo nekih 1980-i srednjih godina prošlog stoljeća. I samo se prividno ništa nije promijenilo. Skalini su isti, novi je kućni broj, jedna arla fali (6.12.1991. polomile su je krhotine granate koja je bila "tresnula" u blizini), nova je adresa, ista je Vila Dubravka, isti lavovi krotki i kameni  a čeljade na drugom skalinu odozgo, kao i danas, ne zna hoće li uzaskale ili hoće li nizaskale. Kada obriše nos.

Mislim da sam ovo negdje u kolovozu 1999. u atriju Sponze u izravnom prijenosu konferencije za Radio Dubrovnik  uz premijeru Vjnovićeve "Dubrovačke trilogije" u Juvančićevoj režiji. Uslikala me Ana Opalić.  

KVADRI IZ LEROVOG USPOMENARA

1983. godina - Lerovci u Šibeniku s Jakšom Fiamengom i Radovanom Milanovim (Festival kazališnih amatera Hrvatske)

1978. godina. Lerovci u Splitu (A.B.Ruzante "Mušica" Splitsko ljeto)

1977. godina. Lerovci u svom prostoru u ulici Ilije Sarake 7 u Dubrovniku (proba farse L.Paljetka "Smrt gospodina Olafa")

 1978. godina. Radno predsjedništvo Skupštine Studentskog teatra Lero (Feđa Šehović, Izmira Čampara, u vazi karanfili,  Miodrag Kirigin, Jasna Žitnik)

LEROV USPOMENAR U SLIKAMA

1977. Lerovci u Murteru na Smotri kazališnih amatera Hrvatske, Bertolt Brecht "Onak koji govori da i onaj koji govori ne"

1981. Lerovci u Makarskoj na Festivalu Podbiokovske večeri, T.Rozewich "Kartoteka"

U sklopu programa proslave, obilježavanja, nezaboravljanja i prepoznavanja svoja 43 godišta objavljena je LEROVNICA, rekli bismo monografija Studentskog teatra Lero iz Dubrovnika, grada u kojem je taj plahi i nestašni Teatar uspio ući u ozbiljne respektabilne i neočekivane godine i još traje. Godišta po kojima se prepoznavao i predstave kojima se nudio zabilježena su u knjizi koja na 260 stranica sa gotovo 600 fotografija,kako velikih tako i malih i sve crno-bijelih, detaljnom lerografijom (teatrografijom), kritičkim sumirajućim prikazima Hrvoja Ivankovića i Mire Muhoberac te odebljim i ovećim blokom novinskih i časopisnih isječaka u kojima o Leru svjedoče važna i nezaobilna imena hrvatske kazališne kritike i teatarske teorijske misli i primisli - neki su od preporučujućih akcenata ove knjige uspomena, nostalgije, spomenara i vremenopisa. Svjedočanstvo je to o hrvatskom alternativnom teatru a posebice o živoj prisutnosti, značaju i važnosti Lera u kazališnoj zbilji i snomorici Dubrovnika. Stotine lerovaca ostavile su svoj trag i mogu se, većina od njih, i vidjeti u ovoj krasnoj, lijepoj i skladnoj knjizi umišljenoj do neodoljivosti. Zato evo nove serije fotografija lerovog uspomenara. Da se nađe i da se nađu i da se nađemo. I ne samo onako. I na svaki način.

Naputak za trenutak: Kako doći do Lerovnice?

studentski.teatar.lero@du.t-com.hr

1987. Lerovci u Klubu mladih Zelena naranča u Dubrovniku, Poslijepodne u Alice parku

1992. Lerovci  u Liverpoolu na Festivalu Brouhaha, I.Terentjev "Jordano Bruno"

SLIKE IZ LEROVNICE ISPALE

1994. Dubrovnik - Davor Mojaš "Stanje lune"

Iz monografijice Studentskog teatra Lero - Lerovnice  evo nekoliko fotografija iz različitih razdoblja tog začudnog teatarskog slučaja u Dubrovniku. Grada bogate kulturne baštine, tradicije , svekolikih drugih posebnosti i Lera, teatra kojeg je, i ne sluteći posljedice, iznjedrio. Odabrane fotografije spadaju u one skupne s gostovanja, nakon probe, premijere, izvedbe ili, jednostavno nakon onoga: Ajdemo se slikati! I svi pristanu. I Željko Tutnjević bude u blizini.

1975. Pula - A.B. Ruzante "Mušica"

1980. Rijeka - Radovan Ivšić "Vane"

1982. Zagreb -  Radovan Ivšić "Vane"

PJESNIK PREĐO PJESME SVJEDOČNICE I VIJEST O NJIMA

Ovo je vijest. I samo vijest. O zbirci pjesama. Njen autor i nije bio samo pjesnik. Uz ovu knjigu svjedočimo i o njegovom pjesničkom životu. Još jednom od brojnih koje je živio. Ovo je vijest koju sam napisao za radijsko izdanje „vijesti“ dan nakon. Nakon što je ova knjiga tamnih korica pokazana i predstavljena javnosti. Nije to tek jedna od zbirki pjesama. Nije niti spomenički njen povod važan. Stihovi? Ima u njima i Predaraga nekoliko i Vušovića koliko treba i Pređa ne nedostaje. Ovo je vijest. Zato navodni znakovi. „Navodni znaci“. Na početku i na kraju. „Dubrovački ogranak Matice hrvatske predstavio je knjigu „Slušaj srce“  Predraga Vušovića Pređa.  Zbirku pjesama, prošle godine u 51-oj godini preminulog kazališnog, filmskog i televizijskog glumca Predraga Vušovića Pređa, priredio je i uredio Luko Paljetak.  Zbirku "Slušaj srce",  u kojoj su prikupljene pjesme iz Vušovićeve rukopisne ostavštine, predstavili su u  Čitaonici Narodne knjižnice Grad:  Ivana Burđelez, Luko Paljetak i Jasna Vušović a u programu su sudjelovali Sebastijan Vukosavić i klapa Ragusa koja je otpjevala  jednu pjesmu koju je na Vušovićeve stihove skladao Đelo Jusić. Ova knjiga odškrinula je vrata njegove intime i emocije, zaigranosti i potraga, iskričavih stihova i promišljanja. Pređo kakvog smo znali i kakvog nismo znali sada je ponovno pred vama – kazala je uvodno predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske Ivana Burđelez. Predrag Vušović Pređo bio je uspješan u svemu što je radio na obje strane vage, ponajviše na onoj glumačkoj, gdje je uteg bio najveći i najteži, a njemu najlakši. Samo u jednome nije uspio. Nije uspio ostariti. Zato i pripada onima koji, ne znajući da su već stari, stare i dalje u mladosti vječnoj – kazao je akademik Paljetak, podsječajućii kako čitajući knjigu treba „slušati srce, sa sviješću da uvijek nešto fali, fali i gotovo, a Pređo večeras ponajviše“.  Zbirka pjesama „Slušaj Srce“ Predraga Vušovića Pređa   predstavljena je i u Kotoru u organizaciji izdavača, Matice hrvatske Dubrovnik i Pomorskog muzeja Crne gore u Kotoru u Palaći Grgurina.“ Bila je to citirana moja vijest. U knjigu je Paljetak uvrstio i moj spomen „Vidrinom prvom glumcu“. Pa smo ipak između korica. Zajedno. A kada smo zajedno onda smo i skupa. On koji je kao mladić čitao moje stihove na raznim priredbama po Gradu od Revelina, Doma sindikata, Babina kuka, u Lazaretima u Studentskom klubu u Pilama i tko će znati gdje sve i kada i kojim sve i kakvim povodima. Ja sada listam knjigu njegove poezije.  Dobro je da su se uloge promijenile. Nije dobro što to ne možemo zajedno. Listati, čitati, govoriti i smijati se. Pri samoj pomisli da bismo to mogli. Možda. Jednom. Onako. Kada on počne pisati pjesme. Svjedočnice.