SRETNO I SVEUDILJ U NOVOJ I S NOVIMA U SUTON SNOVIMA

LEROVNICA - Studentski teatar Lero 1968.-2011.

Dogodilo se i to i baš pred Božić. Objavljena je LEROVNICA, monografija Studentskog teatra Lero iz Dubrovnika, grada u kojem je taj plahi i nestašni Teatar uspio ući u ozbiljne respektabilne i neočekivane godine i još traje. Godišta po kojima se prepoznavao i predstave kojima se nudio zabilježena su u knjizi koja na 260 stranica sa gotovo 600 fotografija,kako velikih tako i malih i sve crno-bijelih, pro(lero)slovom, detaljnom lerografijom (teatrografijom), ispisom festivalskog zemljovida, elegičnim uspomenarom, kritičkim sumirajućim prikazima Hrvoja Ivankovića (Teatar Lero ili priča o drugom i drugačijem) i Mire Muhoberac (Leroplov) te odebljim i ovećim blokom novinskih i časopisnih isječaka (Lerova godišta sva od krhotina, fragmenata i citata) u kojima o Leru svjedoče važna i nezaobilna imena hrvatske kazališne kritike i teatarske teorijske misli i primisli  - neki su od preporučujućih akcenata ove knjige uspomena, nostalgije, spomenara i vremenopisa. Svjedočanstvo je to o hrvatskom alternativnom teatru a posebice o živoj prisutnosti, značaju i važnosti Lera u kazališnoj zbilji Dubrovnika. Stotine lerovaca ostavile su svoj trag i mogu se, većina od njih, i vidjeti (lijepi, mladi i prpošni) u ovoj krasnoj, lijepoj i skladnoj knjizi umišljenoj do neodoljivosti.

Kako doći do Lerovnice!

studentski.teatar.lero@du.t-com.hr

Napisati ime i prezime i adresu i želju za određenim brojem komada Lerovnice i onda ista pouzećem stiže na vašu adresu. Isto se može i pisano i pismeno zatražiti i potražiti na adresu:

Studentski teatar Lero

Lazareti

Frana Supila bb

20000 Dubrovnik

Cijena Lerovnice je samo 100 kuna bez poštarine!
Kupnjom Lerovnice dajete svoj prilog Leru i omogućujete novu premijeru spomenutog teatra u Dubrovniku.

Lerovci s Radovanom Ivšićem i Annie Le Brun nakon izvedbe predstave "Vane" u Ulici sv. Margarite. (Dubrovačke ljetne igre, 1980.)

ROZOLIN ZUZORIN

Bartolomeo Pescioni  kupio je svojoj voljenoj lijepoj ženi Cvijeti ružičastih ruža kitu. «Ovo je , ženo moja Zuzora, znak moje ljubavi. Cvijeće cvijeću. Lijepa si kao ruže ove u buketu koji sam za tebe kupio jutros od jedne Župke na vrhu ulice Od Buže!» - rekao joj je i poljubio je u usta. «Što se to događa. Još nam nije godišnjica braka. Nije mi ni rođendan. I sasvim je običan dan. Nije imendan. » - odgovori mu Cvijeta nakon što mu je uzvratila poljubac. U obraz. «Naprosto sam te poželio. Ruže su po tebi zamirisale. Župka se znakovito smiješila. Osjetio sam te u svakoj latici. Kao želju. Potrijebu . Želio sam  vidjeti još jednom osmijeh na tvom licu. Pogled zaljubljene. Koji se nudi, za početak, a onda… I , možda bismo se mogli… je li…» - šaputao je Bartolomeo Pescioni  cjelivajući i milujući Cvjetino lice, vrat, uho, nos, golo rame i onda opet čelo, jagodice, obrve…Svo vrijeme  blago je gurajući prema spavaćoj sobi. «Ali, sada je zvonilo,  podne je rebatilo i nikada nismo u to doba dana…Zelenci su nervozni… i objed je zgotovljen! Bit će riba. I salata. Miješana! « - branila se Cvijeta. « I neka mi je muka u želucu!» - još je rekla,  dok je zadnjeg cipola ispekla.  «Ali, ovaj ti  stručak savršeno pristaje, cvijeće, miris tvoj i ruža, i podneva, ribe, salate  i ručka!» - nastavi  je uvjeravati Bartolomeo Pescioni i otvori vrata spavače sobe. Uđe, sjedne na postelju , odgrne posteljinu, namjesti kušine i ponovno pozove ženu - «Cvijeta!». «Evo me, odmah. Dolazim. Samo da odrežem cvjetove ruža.» - iz kuhinje odgovori Cvijeta -  «Dolazim odmah! Bez ruža!». «Ti si moja ruža!» - zavapi iz sobe Bartolomeo Pescioni. «A ruže ćemo ostaviti   za rozolin!» - mazno mu uzvrati Cvijeta . «Rozolin Zuzorin!» - onaj koji najviše volim kada ga ima. «Ima, ima! « - reče Cvijeta, popravi frizuru, pojača rumenilo, blago se napraha i krene lagano prema sobi i Bartolomeu Pescioniju ,  zatvarajući usput prozore, škure, , kredence, burale, srca, ormare   i zaključavajući kućna vrata