PISMO PRVO
Preponiznom slugi Marinu Držićiću Dubrovčaninu osobno na ruke, povjerljivo!
1.Poslao sam vam, dajući ih nekim vašim prijateljima, pismo u kojem vas lijepo molim da mi, znajući za vaše umijeće pisanja stihova i komedija, napišete jednu posebno za mene i meni posvećenu. Ima nekoliko da sam u ruke dobio nekoliko pjesama koje su, dodvoravajući mi se, napusali neki plemići iz Firence i jedna grupa mladih trgovaca iz Siene. Nije mi znano jesu li li oni pjesme sami napisali ili je netko to uradio u njihovo ime a meni za ugodit. Molio bih vas da, budete li imali vremena, ispititate i sve pojedinosti oko tih dodvorničkih pokušaja koje nisam, kada sam ih dobio, ni pokušao pročitati.
2.U moje doba Dubrovčani su više puta slali razna poslanstva sve do Španjolske car Karlu Petome. Nikada ih nisu slali sinu mu kralju Filipu, osim što je jedan plemić, više kao privatna osoba, bio kod njega i tužio se na sitniš koji su mu za put dali. Slično je bilo i kada je potkralju Sicilije nedavno jedan vaš plemić darovao umivaonik sa srebrenim sudom pa su se na tako prostu darovanu stvar svi smijali.
3.Sada shvaćate da ne bih želio da se slično i meni dogodi budući da umivaonike imam zlatne a i nemam vremena, razumijet ćete, da razgovaram u prazno sa raznim nadobudnim plemićima i siromašnim fratrima kakve vaš grad ponekad šalje raznim vladarima.
4.Što se tiće stihova koje ćete mi, nadam se, posvetiti, oni mogu biti sasvim slobodni i po vašem nahođenju složeni i ostavljam vam svu slobodu u njihovom slaganju i pisanju.
5.Hvala budi Bogu da je, kako saznaju moji ljudi, Dubrovnik sada u vrlo dobru stanju što se tiče mornarice, novca i prilika u gradu koji je, kako oni tvrde, moćniji od Roda i Malte, a bio bi i jači da mu se svako nekoliko pojačaju utvrde. Ali to nije moja briga i ne želim u tome raspravljati. Ukoliko u Dubrovniku napišete to što poželite, lako i brzo će taj rukopis doći do mene.
6.Nadam se da ćete, budući da se, koliko mi je poznato, interesirate za moju osobu i da iz, neznam kojih i kakvi, razloga često o meni govorite i ne samo uskom krugu prijatelja, pokušati odgovoriti na moju zamolbu i iznaći malo vremena kako biste mi poslali vaše stihove.
Strpit ću se neko vrijeme bude li potrebno. Neka vas prati blagoslov u kojem je, kažu, sva sreća.
Presvijetli ni preuzvišeni gospodin vojvoda Firence i Siene.Medici.
PISMO DRUGO
Odanom slugi Marinu Držiću Dubrovčaninu osobno na ruke povjerljivo pismo!
Znadem da je u ovim vrućim danima potrebniji odmor negoli napor i umor, ali budući da sam započeo s molbama radi one stvari sa stihovima i komedijom, sada neću prestati. Ja vas ne nagovaram, nego samo uvjeravam da biste možda mogli imati neke koristi ispunite li mi želju. Ja ne bih na ovoj stvari inzistirao da nisam čuo od nekih svojih ljudi u Sieni o jednoj komediji u kojoj ste sudjelovali i koja je bila zabranjena a vi ste dobro prošli. Javili su mi i o još jednom vaše sudjelovanju u stvaranju jedne druge komedije i u Firenci. Nažalost, o tome sam saznao kasno tako da nisam ništa mogao poduzeti da se možda ipak prikaže. Usprkos tome što sam zabranio sve takve i slične izvedbe po privatnim kućama, u ljetnikovcima i palačama, možda bih maskiran u nekoga drugog ipak došao i vidio o čemu se radi. Ovako izvedbe nije bilo pa sam mirniji. Još jednom vam ostavljam na razmišljane ono o čemu sam vam već pisao.
Presvijetli i preuzvišeni gospodin vojvoda Firence. C.Medici.
PISMO TREĆE
Preponiznom slugi Marinu Držiću Dubrovčaninu. Osobno na ruke povjerljiva molba!
Ja, Cosimo I. de' Medici, zvan Veliki, nasljednik Alesandra, vojvoda Firence a od 1555. i Siene, diktirao sam pisma princu, svome sinu, u svezi nekih mojih želja koje sam imao nakon što saznadoh da ste bili u Firenci i nekoliko puta i Sieni. Kako ne bih želio da se o ovoj stvari za koju sam vas molio sazna tamo gdje ne bi bilo dobro za moj položaj i ugled, molim vas da mi odgovorite dokle ste došli. Jeste li uopće počeli pisati i imate li namjeru postupiti onako kako sam vas molio. To je, trebam li vam napisati, rijedak slučaj u mojoj vladarskoj praksi kojeg se, sve više sramim, i neugodno mi je kada se toga sjetim. Sve češće imam glavobolje a i probleme s probavom za što nisu zaslužni moji dvorski kuhari i oni koji brinu o svježini zraka u mojim odajama ovih toplih i vlažnih dana srpnja. Volio bih da vam nisam dao napisati ni ono prvo pismo a, ne moram se uvjeravati, prince će to već razglasiti tamo gdje bude potrebno kako bi se moje ime ocrnilo. Molio bih da zaboravite sve što sam vam pisao i da ista pisma uništite. Nadam se da razumijete ovu moju naknadnu pamet i da ćete tako postupiti i olakšati mi dane, unijeti mir i riješiti me želučanih i drugih problema sa glavoboljama.
Presvijetli i preuzvišeni C. I. De' Medici
PISMO ČETVRTO
Odanom sluzi Marinu Držiću Dubrovčaninu!
Rekli su mi da je, bez moga znanja, Princ Firence i Siene, osobno bez moga znanja neka pisma vama pisao. Molim vas da to istoga trenutka trebate zaboraviti, sva pisma uništite kao i ono prvo moje, koliko se sječam, i još jedno. Budući ste opet bili u Firenci i opet ste se hvalili kako su vam u Dubrovniku igrali nekoliko komedija koje ste napisali a među njima nije bilo niti jedne meni posvećene a iste ili slične niste mi u dvor donijeli, ovim pismom bih prekinuo svaki daljnji razgovor na tu temu. Jednako tako i o svemu onome što bise htjeli od mene za uzvrat ili protuuslugu. Posebno kada su u pitanju, kako me obavještavaju oni za koje vi tvrdite da su naravi tvrde. Ispostavilo se i da razlog u njih glavi ne ima mjesta kako je , čini se, i s vama slučaj. Oslanjajući se na vaš razum i mudrost koju prizivate, ovim svako daljnje dopisivanje prekidam. I ne samo što nisam dobio odgovor niti na jedno vam poslato pismo a niti glasa čuo o vašim namjerama a da o uslišanoj mojoj nesmotrenoj zamolbi i ne govorim, molim vas da zaboravite sve gore i ranije navedeno i napisano.
Adio vam!
Cosimo I. de' Medici.
(Sve pisma Cosima I. de' Medicija Marinu Držiću napisana su ljeta jednog toplog i vlažnog navodnog u Firenci pa i ova četiri koja Marin Držić nikada nije dobio i za koja nije znao. Pisma koje je Marin Držić pisao Cosimu I. de' Mediciju „Preuzvišenome gospodinu vojvodi Firence i Siene“ i ona „Presvijetlome i preuzvišenome gospodinu princu Firence i Siene“ napisao je Firenci. Istoga ljeta i svih njih i još hi nekoliko. I ne zna se je li ih Cosimo I. de Medici dobio: „osobno na ruke povjerljivo“, „osobno na ruke“, „osobno na ruke povjerljivu molbu“ i „osobno na ruke povjerljivo pismo“. Pismo Marina Držića u kojem je pisalo: „ U posljednje vrijeme nije mi dobro. Malo mi je loše. Sve mi se mantra i njeka me febra hvata u dzoru. Jutrom sam malo bolje. Razabirem oko sebe i imam force za učinit đir i ne drugo. Malo šetam po ravnom s bagulinom u ruci, susrećem njeke persone koje počele su mi se javljat i sve nešto spjegavaju ali ja hi ne mogu dugo slušat. Jedem lagahno i samo lešo i vazda sam na vodi. Bježim od čeljadi iako mi se čini da i ljudi od mene se skrivaju. I u sjene pretvaraju. Od oblaka i praha se čine. Kada me vide ovakvog dugijeh bijelih kosa u damašku s klobukom od veluta koji mi skriva lice nije ni čudo. Kako se bliži noć tako me hvata deboleca, pijem neke trave i teško usnem. A onda me bude čovuljice koje sanjam vas u febri i mokar od znoja. Jadan li ti je život kada u njemu ovakvi ljudi renjaju.“ – nikada nije nikome poslano. Ostalo je na stočiću pored kadina i bokala s vodom preko kojeg je bila prebačena bijela njeka maramica optočena svilom da ne bi muhe i komarci na vodu došli. U maloj sobici trošnih zidova s otvorenim prozorom s kojeg se slute izmaglice venecijanske lagune. I pričinjaju jedrenjeci koji uplovljaju odnekud.)
