Nije znano kako, ali istovremeno zajedno našli su se predstavnici , primjerci, izdanci i potomci raznih porodica. Različitih po godinama. Imenima. Nazivljima. Bojama i mirisima. U isto vrijeme. Na istom mjestu. Zajednički im je bio prostor gdje ih se moglo naći ako ih je netko trebao, tražio ili želio susresti. Najčešće su to bili, ako je vjerovati nekim svjedočenjima znanstvenim i osobama zainteresiranim i znatiželjnim , predjeli makije, suhih livada, šikare, živica i gromača. Čak ih je bilo i u podnožju vapnenačkih stijena, pješčanih žala i obalnih presjeka. Porodicu Apiaceae predstavljali su Trnovita ježika i Divlji koromač, porodicu Orchidaceae zastupali su Četverotočkasti kačun i Kokica te Močvarni kaćun i Kokica pčelica zajedno sa Talijanskim kaćunom i Žutom kokicom. Nikoga nije iznenadila tako brojna prisutnost odabranih iz porodice Orchidaceae. Uvijek ih bilo mnogo više od nekih drugih predstavnika. Tako je Araceae predstavljao već generacijama Crni kozlac a Styracaceae sveprisutna Divuza kao što je Drvenasta mlječika uvijek bila reprezentativna predstavnica stare porodice Euphorbiacae. Logično, Krhka kositernica iz obitelji Ephedracea i Portenšlagov zvončić sa svojim Campanulaceae držali su se zajedno, čineći ljubomornim Primorku dunjicu i Primorsku mrižicu iz interesa okupljenih obitelji Fabaceae i Plumbaginaceae uz koje su uvijek, kada bi to bilo potrebno, bili i oni iz porodica: Convolvulaceae i Primulaceae. I nitko se ne bi iznenadi kada u bliskom dodiru ugledao Primorski slak i Puzajuću ciklamu. Obični kaćun , za razliku od ostalih iz porodice Orchidaceae posebnu naklonost je pokazivao Modrom lasinju i ne sluteći da je izdanak čuvenih Boraginaceaeovih. Nije znano kako, ali toga dana posložile su se čudne okolnosti pa su okupljeni na jednom mjestu bili , kako ih je popisao anonimni popisivač i zasigurno suučesnik u tom poslu, svi koji su uspijevali opstati na nevelikom prostoru koji su omeđivale okomite stijene, proplanci, svijetle šume, obalni presjeci, planinska dublja tla kraških područja i, što je posebno zanimljivo, stjenoviti i vlažni zidovi. Očito po nečijoj tajnoj naredbi u jednako tako, čini se , tajnoj i , ne zna se kome potrebnoj, misiji. Evo toga teško provjerljivog popisa: Arum nigrum, Orchis quadripuntata, Portenschlagiella ramossisima, Styrax officinalis, Euphoria dendroides, Adiantum capillus-veneris, Ophrya scolopax, Ophrys apifera, Ephedra campylopoda, Moltkea petraea, Orchis morio, Campanula portenschlagiana, Medicago marina, Limonium anfractum, Calystegia soldanella, Cyclamen repandum, Convolvulus cneorum, Orchis italica, Echinophora spinosa, Pancratium maritimum i Ophrys luta i još nekoliko njih nečitko ispisanih tako da ih je nemoguće bilo s dovoljno vjerodostojnosti ubrojiti u ovaj, velom tajni i povijesnih tragova, kompromitirani spisak. Posebno je bilo teško , nakon što je prošlo nekoliko dana, razaznati među rasušenim i uvelim primjercima njihovu vrstu, rod, porodičnu pripadnost na kojoj je očito inzistirao onaj koji se prihvatio tog nezahvalnog i , po logici stvari, nepotrebnog pothvata i posla. O kojem je, čini se, ako je vjerovati nekim izblijedjelim posvetama na nekoliko zbirki pjesmama izdvojenih sa polica punih knjiga, bilo moguće razrješenje skrivena imena berača i željene vlasnice buketa. Skrivene među stihovima unutar ukrasnih korica knjiga. Posloženih na stolu po nebesko-plavom stolnjaku s , crnim koncem, izvezenim leptirima. Većim i manjim s nekoliko cvjetića razasutim među njima. Kao orijentirima oko kojih ih je nepoznata vezilja okupila. A neki nepoznati berač bilja i sakupljač biljaka obrao po okolici i skupio sve ubrano u buket koji je njoj namijenio prije nego je odlutala. Zauvijek. Tamo gdje sve miriše i sve cvijeta. Uvijek i oduvijek. I pjeva. I njeno ime zaziva tenor jedan. Mlad i naočit. Skriven izraslim primjercima Apiacea i Orchidacea i Divuza istovremeno u gustim nasadima uz stazu nad kojom ona lebdi. U haljini bijeloj i prozračnoj. Kao izmaglica. Tišina i nepokret u saloči usprkos otvorenim prozorima i širom rastvorenim ulaznim vratima kao da su svjedočili o zaustavljenom vremenu. I davno zahrđali satni mehanizam velike ure na kredenci pokazivao je neprirodan kut velike i male kazaljke. Samo bi srebrne mušice, rijetki zeleni leptirići i poneka pčela povremeno nadletjeli bijelu porculansku vazu na stolu. I u njoj buket ostavljeni
Nema komentara:
Objavi komentar