Kada je kapetan Vice Palikuća prelistavao svoj pomorski dnevnik pokušavajući otkriti datum kada je , nekoliko godišta ranije , pristao u Anconu iz , tada još nije znao, kojih razloga i povoda, otkrio je među gusto ispisanim stranicama knjige i jedan izdvojeni list papira. Požutio i s jednom masnom mačom u donjem desnom uglu. Točno ispod nečitkog nečijeg potpisa. Na papiru (16 cm X 18 cm ) je izdvojeno, kao naslov, pisalo: NELL'ARSENALE DIETRO AL TEATRO. Velikim štampanim slovima crnom tintom pri samom vrhu. Zatim, krasopisom, uredno i pregledno u nastavku:
ancore 2 a Libre 300 l'una . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600.-
Rammpignoni o sia ancora di Galera a quadro ale numero 12
di cui due da . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300.-
sei da 400 – quatro da 300 – in tutto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.000.-
_________________________
Totale del Ferro . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.600.-
Najprije se pokušava sjetiti o čemu se tu radilo. Za koga je prevozio teret i što zapravo znači, pri samom dnu stranice s lijeve strane, dopisano nekoliko rečenica:
Nota
Sarebbe beccessario di terminare, che non si dovesse per verum privato servizio lanciare mai in acqua le fgeluche una volta tirate a terra, non essendovi cosa come questa che le faccia tanto andare a male a consumarsi: come pure s'avrebbe a procurare din on ammettere per diretore e Padrone di esse che non ha ne capacita, ne la dovuta diligenza per custodirle e dirigerle.
Otkuda, kako i zašto ta i takva dopisana Nota, na istom listu s NELL'ARSENALE DIETRO AL TEATRO, bila su tek neka pitanja i sumnje koje su mučili kapetana Vicu Palikuću dok je u sobi s verandom i pogledam na more prelistavao godine u svom pomorskom dnevniku. Cavtatom je puhao prohladni maestral povijajući krošnje borova i čempresa. Zamišljen i zdvojan, predano je i pedantno listao stranice debele knjige odgonetajući imena, datume, luke, isplovljivanja, zabilježene meteorološke posebnosti pojedinih plovidbi, stanja mora, ispise tereta, članova posade i carinskih deklaracija. Na posebnoj izdvojenoj stranici bili su sumirane luke u koje je svojom filjugom putovao proteklih nekoliko godina: Barletta, Barletta, Barlertta, Barletta, Barletta, Ancona, Barletta, Barletta, Barletta, Anocona (došao iz Molfette), Senigallia, Levant, Albanija, Ancona, Rijeka, Barletta, Albanija, Rijeka, Rijeka, Bar, Barletta, Barletta, Rijeka….i onda, još nekoliko puta Barletta i Rijeka i Levant i Ancona. Zatim , ni sam nije znao otkuda i takva bilješka: MANIFEST FILJUGE «L'ANIME DEL PURGATORIO E LA MADONNA DI MARTIRI» POD ZAPOVJEDNIŠTVOM PATRUNA N. LUNANOVE IZ MOLFETTE A NA PUTOVANJU IZ DUBROVNIKA U BARLETU. Na istom listu s mukom je iščitao i rečenicu: Cera gialla colli quaranta sinque No. 45 i nečitko ispisan datum i , nekim drugim rukopisom dopisano: Botti due Cera gialla – dico…i malu, ljubičastom tintom, docrtanu ribicu i morsku zvijezdu i lastavicu . Zaboljela ga je glava od uzaludnih pokušava povezivanja iz sječanja otrgnutioh stranica dnevnika. Otkrivao je neke njemu nepoznate bilješke. Druge rukopise. Imena koja nije poznavao. Luke u koje nije uplovljavao. Filjuge kojima nije zapovijedao. Mornare koje nije poznavao. Jedino što je razumijevao, dovodio u smislenu vezu, nalazio opravdanja i logičnosti zapisanih podataka bili su oni dijelovi dnevnika s ispisanim popisom brodske posade s njegovim pravim imenom i punom titulom: Gio. Franco Palicuchia da Zaptat. I njemu poznata imena članova posade koje je osobno poznavao, s kojom je godinama plovio pod „Marinar“i: Pietro Zertich da Tarpagn, Ellia Voihnich da Canali, Gio. Scheich da Zaptat, Franco Palicuchia da d.loco; Muzzo: Mario Cusgn da Slano, Nic. Tuardiscia porta il nome di Nic. Saragotta a motiv odi Fermano et ha la lcenza di far un viaggo resol. Four di Golfo come al libro della Terminazione sotto li 16 sett.pp.) i još neki podaci zapisani, prepoznao je, njegovom rukom. I tako, nekoliko dana je kapetan Palikuća pozorno listao svoj kapetanski dnevnik ne znajući što zapravo hoće. Koji podatak traži. Koje mu ime nedostaje u njegovoj vremeplovskoj plovidbi uspomenama. Danima je tako po tko zna koji put uvijek iznova, stranicu po stranicu, iščitavao dnevničke zapise. Nikome nije dozvoljavao da ulazi u njegovu sobu ispunjenu brodskim dnevnicima, talijanskim namještajem i slikama brodovlja kojim je plovio. S ormarom u kojem je čuvao svoje uniforme koje su mirisale na lavandu i buhač da ih ne bi moljci napali. I nekoliko instrumenata za navegavanje koje je uredno držao na buralu pored lukjernara koji je povazdan gorio. Kao njegova duša. I kada su ga, jednog jutra našli klonulog za radnim stolom s glavom među rastvorenim dnevnikom, u ruci je čvrsto držao papirić. Kada su mu ga uspjeli izvući iz čvrsto stegnute šake i moglo se pročitati ono što je kapetan danima uzaludno tražio. Dan, povod i potvrdu odustajanja od daljnjeg navegavanja. Svjesno prepuštajući se uspomenama odustajući od svih. Od svega. I od sebe. I. PALIKUĆA IZ CAVTATA, ZAPOVJEDNIK FILJUGE «MADONNA DEL ROSARIO E S. ANTONIO» , 6. II 1740. PRIJAVLJUJE POMORSKU NEZGODU KOJA SE DOGODILA NA PUTOVANJU BARLETTA-DUBROVNIK . FILJUGOM SE PREVOZILO ŽITO I SOČIVO. POTVRDU IZJAVE DALI SU PUTNICI-TRGOVCI Đ. FILIPOVIĆ, J. NIKOLIĆ I M. PETROVIĆ. – tako je pisalo na papiriću kojeg je, nakon što su kapetana iznijeli iz sobe i polegli na odar, Luca Marunkova sa suzama u očima , otvarajući vrata ormara punog na vješalicama uredno složenih kapetanovih uniformi, vratila među stranice dnevnika. Zaklopila ga i , obrisavši prašinu , stavila na policu kredence među rijetke školjke koje je kapetan Ivo Palikuća donosio sa svojih putovanja i plovidbi iz dalekih luka. I one, jednom, u koju je, na kraju, zauvijek uplovio.
Nema komentara:
Objavi komentar