Studentski teatar Lero odigrat će u svom prostoru u Lazaretima 17. studenog 2012. u sklopu manifestacije Noć kazališta svoju posljednju premijeru na sceni koju je smislio i predstavama bogatio od 2008. godine. U nepune četiri godine praizvedbama i brojnim izvedbama Lero je etablirao svoju komornu scenu u kulturnoj ponudi i slici Dubrovnika nudeći se dušom i posebnošću svoje poetike ostajući i dalje drugačiji i svoj. Posljednja premijera baš u Noći kazališta, izbjeći treba sve moguće simbolike i konotacije i primisli, bit će glazbeno-scenski recital "Elisa Day"-Where The Wild Roses Grow Nicka Cavea. Treći je to naslov posebne Lerove produkcije započet Johnom Lennom i predstavom "How?Kako" i nastavljen "Ljubičastim Stradunom" Milana Milišića. S premijerama u Noćima od kazališta. Kada bi drugo. Lero će odigrati dvije izvedbe 17. i 18. studenog a onda će seliti, jer Lazareti se, nakon toliko godina, napokon obnavljaju. Lerovci tako neće prisustvovati prirodnom urušavanju krova u njihovom "podkuplju" već će to uradi radnici izvođača radobva. Slijedi selidba. Još jedna. Mogo bi se podatan prikaz Lerovih iseljenja, useljenja i gostovanja u svom gradu napisati. I hoću to jednom napraviti. Ali vratimo se teatru. Činjenica je da je teatar tamo gdje je Lero kao što je dokazano i potvrđeno da je Lero tamo gdje je teatar.
NICK CAVE: ELISA DAY(Where The Wild Roses Grow) / Režija i dramatizacija: DAVOR MOJAŠ / Scenografija: SAD WATER / Kostimografija: ZJENA GLAMOČANIN / Oblikovatelj svjetla i ton: MARKO MIJATOVIĆ / Tehničko vodstvo i realizacije scene: MATO BRNJIĆ i KSENIJA MEDOVIĆ / Tonska montaža: VIKTOR LENERT / Lutke: JASNA HELD / Plakat: NORA MOJAŠ / Scenografija i rekvizita: Lazaretski „Ispod kuplja“ fundus u preseljenju. Igraju: KSENIJA MEDOVIĆ, JASNA ŽITNIK, SANJA ŽIVKOVIĆ, MATILDA PERKOVIĆ, ZVONČICA ŠIMIĆ, DELFINA BARTULOVIĆ-BARNJAK, LEONA RIBIĆ...
...Kako je lijepa spoznaja da sami stvaramo vlastite osobne katastrofe i da nam u tome pripomažu stvaralačke sile unutar nas. Svatko od nas ima potrebu stvarati a žalost je stvaralački čin. Ljubavna pjesma je tužna pjesma, ona je zvuk žalosti....Ljubavna pjesma nije nikada istinski sretna. Prije svega, ona mora obgrliti sav potencijal patnje. One pjesme koje govore o ljubavi a u svojim stihovima nemaju bol ili jecaj nisu ljubavne pjesme, već prije pjesme mržnje zakukuljene u ljubavne pjesme i nije im za vjerovati. Te pjesme poriču našu čovječnost i naše bogomdano pravo da budemo tužni, a radio-valovi su zagađeni njima....Ljubavna pjesma mora odjekivati šaputanjem žalosti i zvečenjem jada. Pisac koji odbija istraživati mračnije strane srca nikad neće biti sposoban uvjerljivo pisati o čudu, magiji i radosti ljubavi, jer kako se dobroti ne može vjerovati ako nije udisala isti zrak kao i zlo....Ljubavna pjesma mora biti rođena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga, smušenoga, melankoličnoga, opsesivnoga, suludoga, jer ljubavna pjesma je buka ljubavi same, a ljubav je, naravno, oblik ludila... (Nick Cave Ljubavna pjesma)
Nema komentara:
Objavi komentar