TEATAR LERO S "KRALJEM UBUOM" U ROGOZNICI

Bila su to godišta kada je Lero igrao, putovao, radio nove predstave, punio pozornice i gledališta, kada se u ulici Ilije Sarake okupljalo plaho teatarsko društvo, "klapa od teatra" ali i mladost i radost i predanost i što sve ne kada smo se ono jednom...i nekoliko puta onda. Pa još godinama, na sreću, poslije. I možda do danas. Te odveć daleke 1979. godine režirao sam Jarryjevog  "Kralj Ubua". Predrag Vušović je bio Tata Ubu, Mima Čampara (danas Brautović)  Mama Ubu a Stojan Glamočanin sve ostalo. Zbog njega sam Jarryjev tekst cijeli presložio da Stoja dobije zasluženu minutažu na sceni i dovoljno vremena za igre s Pređom.  Mia Begović i Ozrenka Kaliterna bile su dio okvira predstave a u njemu brojna draga lica. Nekih se sječam, nekih nema, neki su me zaboravili a neki su se izgubili. A neki će se prepoznati na ovoj fotografiji. Tako je to s teatrom. Tako je to s godinama. Starimo. U kutiji starih slika, iz vremena kada smo se slikavali i čuvali fotografije, pronašao sam obilje Lerovog svakodnevlja. Uspomena od kojih boli glava. I nešto "u križima".  Evo jedne poluskupne fotografija iz Rogoznice. Te godine je Rade "služio vojni rok" (neš' ti mornarice) i organizirao je Lerovo gostovanje u mjestu svog "vojnikovanja" koje se bilo poklopilo s još nekim dogovorenim nastupima. Prije i poslije.

Evo imena uslikanih za lakše prepoznavanje, raspoznavanje i upoznavanje: Olga (Olgica), Igor, Mia, Antun, Miro (Miroslav) - (čuče), Robi (Robert),Davor, Vedran, Nela, Ozre (Ozrenka), Stoja (Stojan), Mima (Izmira), Rade (Radovan), Mišo, Maja, Dijana, Jadre (Jadranka), Pređo (Predrag) i Mato (stoje). Kao i obično sigurno nas je uslikao Tutanj (Željko Tutnjević). Ne znam zašto Robi drži Magnetofon kada je u predstavi glazba bila "u živo" i zašto Mato drži ponosno u zraku "kabele" kada nije, osim mraka na početku i kraju, bilo promijena svijetla. Ponovimo, bila je to 1979. godina. Po kratkim rukavima reklo bi se ljeto ili proljeće i rana jesen ili....

Premijera "Kralja Ubua" bila je u Kazalištu Marina Držića 8.4.1979. a 27,11.1979. (iste godine) režirao sam Becketta "Doći-proći". Premijera je bila u Studentskom klubu u Pilama. Poslije pokazalo se, bila je to jedna od važnijih predstava iz obilja Lerove teatrografije. I "Kralj Ubu" je bio važna predstava. U Lerovoj praksi sve su predstave važne. Nema nevažnih i onako...